V. Kob

V. Kob

==Kob==

Lovćen gora pod nebo se diže,

Nadomak mu jedno polje širi.

U polju je stanak pustinjakov,

A u stanku jedna izba mala.

U toj izbi čudno čudo kažu:

Bijesno Ture gdje se krstu klanja.

Stoji Ture odjeveno lijepo

I pod čalmom i pod britkom sabljom,

I pod puškom i pod ljutijem nožem:

Strah te hvata, posjeć će te bijesno.

Al se ne boj, pobratime dragi:

Krotko Ture, posjeći te neće;

Smjerno Ture, uplašit ga lasno.

Udri samo o zemljicu nogom,

Ter ti smjerno obje skršta ruke,

Ruke skršta a prigiba glavu,

A pak desnu pred obraze diže,

I najposlije vrhu čela vîsî.

Pak pristupi, ter mi gataj, pobre,

Čija 'e ovo ponosita čalma? -

„To je čalma age Čengijića,

Al se tužno oko glave vije.“

Čija 'e ovo, pobratime, glava? -

„To je glava age Čengijića,

Ali iz nje tamne oči vire.“

Čija 'e ovo okovana sablja? -

„To je sablja age Čengijića,

Al žalosno uz bedricu visi.“

Čije 'e ovo zlaćeno oružje? -

„To 'e oružje age Čengijića,

Ali mirno o pojasu hrđa.“

Čije 'e ovo zlatno odijelo? -

„To 'e odijelo age Čengijića,

Al od sunca ne odsijeva, jadno!“